Vrsta opterećenja |
Duktilni materijali (prema granici tečenja) |
Krhki materijali (prema zateznoj čvrstoći) |
|---|---|---|
Mirno opterećenje |
ν = 2,5 – 3 |
ν = 3 – 6 |
Naizmenično opterećenje |
ν = 4 – 6 |
ν = 5 – 12 |
Udarno opterećenje |
ν ≥ 6 |
— |
Tabela 1. Stepeni sigurnosti razlicitih opterećenja
Ako
materijal teče pre nego što pukne → koristi se
granica tečenja.
(čelik,
aluminijum – plastični
materijali)
Ako materijal
puca bez tečenja → koristi se zatezna čvrstoća.
(sivi
liv, beton – krhki
materijali)
Iako su spoljašnja
opterećenja mirna,
materijal (čelik) je duktilan
— znači, ima izraženu granicu
tečenja pre nego
što dođe do loma.
Zbog toga se kriterijum sigurnosti ne
postavlja prema prekidu (zateznoj čvrstoći), već prema granici
tečenja:
σdoz = σE / S
Kod čelika je granica
tečenja jasno
definisana i predstavlja početak
trajnih deformacija.
Ako
bi napon dostigao tu granicu, deo bi se trajno
izdužio ili iskrivio,
iako ne bi pukao — što je u konstrukcijama neprihvatljivo
(ugib, pomeranje čvorova, gubitak stabilnosti).
Zato:
Cilj proračuna nije da se spreči lom, nego da se spreči trajna deformacija.
Lom nastupa mnogo kasnije (na σM), pa je kriterijum tečenja konzervativniji i bezbedniji.
Kod
čelika uobičajeno
uzimamo granica
tečenja → dozvoljeni napon,
ali postoje situacije kada se uzima zatezna
čvrstoća σM
kao merodavna veličina.
Evo kada i zašto:
Kod nekih čelika (npr.
legiranih, kaljenih,
poboljšanih termičkom obradom)
dijagram napon–dilatacija nema
„zaravnjenje“
između gornje i donje granice tečenja.
U tom slučaju se ne
može precizno odrediti σ<sub>E</sub>, pa se koristi
zatezna čvrstoća
σM
i uzima manji
dozvoljeni napon,
npr:
σdoz = σM / S
sa većim stepenom sigurnosti (S ≈ 4–6).
To su situacije kada:
konstrukcija ne trpi ni minimalno izduženje ili savijanje,
deformacija može izazvati katastrofalan lom sistema (npr. zatezne sajle, užad, lanci, elementi u zatezanju pod velikim silama),
kod sila koje brzo deluju (udarno, eksplozivno, naizmenično) — dakle, kratkotrajna opterećenja sa mogućnošću prenaprezanja.
Tu se proračun vodi prema čvrstoći (σM), jer se želi da materijal izdrži maksimalno opterećenje bez loma, čak i ako uđe u plastičnu oblast.
U proračunima na zamor (fatigue), koji se pojavljuje kod čelika sa promenljivim opterećenjem:
koristi se amplituda napona u odnosu na granicu zamora σ−1,
ali ako granica zamora nije poznata, uzima se aproksimacija u odnosu na σM (jer je granica zamora povezana sa njom, otprilike 0,4–0,5 σM).
Situacija |
Materijal |
Kriterijum |
Napomena |
|---|---|---|---|
Standardne čelične konstrukcije (mirno opterećenje) |
Duktilni čelik |
σE (granica tečenja) |
Sprečava plastične deformacije |
Kaljeni, legirani čelici bez izražene granice tečenja |
Čelik |
σM (zatezna čvrstoća) |
Tečenje nije jasno definisano |
Uže, sajle, opruge, delovi pod udarnim i promenljivim opterećenjem |
Čelik |
σM (zatezna čvrstoća) |
Glavni cilj: sprečiti lom |
Proračun na zamor (fatigue) |
Čelik |
σM → σ−1 |
Zamor zavisi od čvrstoće |
Dakle — u
statičkim konstrukcijama (mostovi, hale, stubovi)
koristi se granica
tečenja,
a u
dinamičkim, zateznim, visokootpornim elementima
ili kod materijala
bez izražene σE
koristi se zatezna
čvrstoća.