Mašinsko učenje (ML) je grana veštačke inteligencije koja omogućava računarima da „uče“ iz podataka i poboljšavaju svoje performanse bez eksplicitnog programiranja. Cilj ML-a je da razvije algoritme koji mogu prepoznati obrasce u podacima, donositi odluke i predviđati rezultate.
Primeri upotrebe ML-a:
Prepoznavanje govora (Siri, Google Assistant)
Preporuke filmova i muzike (Netflix, Spotify)
Detekcija prevara u bankarskim transakcijama
Samovozeći automobili
Mašinsko učenje se zasniva na nekoliko ključnih pojmova:
Podaci su osnova za učenje modela. Mogu biti:
Strukturirani (tabele sa jasno definisanim kolonama, npr. Excel tabele)
Nestrukturirani (slike, video zapisi, tekstualni podaci)
Karakteristike su pojedinačne osobine podataka koje se koriste za predikciju. Na primer, za model koji predviđa cenu automobila, karakteristike mogu biti: marka, godište, broj pređenih kilometara itd.
Ciljna varijabla je vrednost koju model pokušava da predvidi. Na primer, u modelu za predviđanje cena automobila, ciljna varijabla je cena.
Model u mašinskom učenju je matematička funkcija koja koristi ulazne podatke (karakteristike) za generisanje predikcija. Model se "trenira" na osnovu podataka.
Podaci se obično dele na dva dela:
Trening skup – koristi se za obučavanje modela
Test skup – koristi se za procenu tačnosti modela
Postoje tri glavna tipa mašinskog učenja:
U ovom tipu učenja, model se obučava na osnovu podataka koji već imaju poznate izlazne vrednosti (ciljne varijable).
Primeri:
Klasifikacija – Predviđanje kategorija, npr. da li je e-mail spam ili nije
Regresija – Predviđanje numeričkih vrednosti, npr. predviđanje cena nekretnina
Algoritmi:
Linearna regresija
Logistička regresija
Random Forest
Neuronske mreže
Kod ovog tipa učenja model nema poznate izlazne vrednosti i sam pronalazi obrasce u podacima.
Primeri:
Grupisanje (Clustering) – Grupisanje podataka, npr. segmentacija korisnika u marketingu
Smanjenje dimenzionalnosti – Kompresija podataka radi bolje analize
Algoritmi:
K-means
DBSCAN
PCA (Principal Component Analysis)
U ovom tipu učenja, agent uči kroz interakciju sa okruženjem koristeći sistem nagrada i kazni.
Primeri:
Samovozeći automobili (AI uči kako da vozi analizirajući situacije u saobraćaju)
AI u igrama (DeepMind AlphaGo koji je pobedio svetskog šampiona u igri Go)
Algoritmi:
Q-learning
Deep Q Networks (DQN)
PPO (Proximal Policy Optimization)
Prikupljanje relevantnih podataka iz različitih izvora
Čišćenje podataka (uklanjanje duplikata, popunjavanje nedostajućih vrednosti)
Normalizacija podataka (npr. skaliranje vrednosti između 0 i 1)
Odabir ključnih osobina koje najbolje reprezentuju problem
Transformacija podataka radi bolje obrade (npr. konverzija kategorijalnih podataka u numeričke)
Trening skup (70-80%) – koristi se za obuku modela
Test skup (20-30%) – koristi se za evaluaciju modela
Izbor pravog algoritma zavisi od tipa problema (klasifikacija, regresija, grupisanje itd.)
Model se trenira tako što prilagođava svoje parametre na osnovu trening podataka
Koriste se metričke mere kao što su preciznost, tačnost, F1-score, srednja apsolutna greška (MAE)
Ako model nije dovoljno tačan, mogu se primeniti optimizacija hiperparametara i drugi pristupi poboljšanja
Nakon što model postigne zadovoljavajuće rezultate, koristi se u realnom sistemu za donošenje odluka
Mašinsko učenje je moćna tehnologija koja omogućava računarima da uče iz podataka i donose inteligentne odluke. Razumevanje osnovnih koncepata, tipova učenja i ključnih koraka pomaže u efikasnom razvoju AI sistema. Kako se tehnologija razvija, primena ML-a će nastaviti da raste u različitim oblastima, od robotike do medicine i saobraćaja.