Servoupravljanje kod robota

Definicija

Servoupravljanje (eng. servo control) je metod upravljanja koji omogućava precizno pozicioniranje i kontrolu kretanja robota koristeći povratnu spregu (eng. Feedback) duž cele putanje vrha izvršnog uredjaja. Cilj je održavanje željene pozicije, brzine ili sile pomoću senzorskih podataka.


Komponente servoupravljačkog sistema

  1. Senzori – Merne komponente koje prate poziciju, brzinu i ubrzanje (npr. enkoderi, tahometri, potenciometri).

  2. Aktuatori – Pogonski elementi (motori ili hidraulični cilindri) koji omogućavaju kretanje robota.

  3. Kontroler – Elektronska komponenta koja obrađuje podatke iz senzora i upravlja aktuatorima.

  4. Referentni signal – Poželjna pozicija, brzina ili sila koju sistem treba da postigne.

  5. Greška – Razlika između referentnog i stvarnog signala, koja se koristi za korekciju.


Princip rada


Vrste servoupravljačkih sistema

  1. Položajno servoupravljanje – Koristi se za precizno pozicioniranje vrha robota.

  2. Brzinsko servoupravljanje – Fokusira se na kontrolu brzine.

  3. Sila/obrtni moment servoupravljanje – Reguliše silu ili moment koji robot primenjuje.


Prednosti servoupravljanja

Nedostaci servoupravljanja


Primer servoupravljanja

Kada robotska ruka treba da podigne objekat s preciznom koordinacijom, senzori prate tačnu poziciju zgloba. Ako se javi greška u položaju, kontroler šalje signal motorima da koriguju grešku.

Poređenje servoupravljanja i sekvencijalnog upravljanja



Karakteristika

Servoupravljanje

Sekvencijalno upravljanje

Povratna sprega

Da

Ne

Preciznost

Visoka

Srednja

Složenost zadatka

Pogodno za složene zadatke

Pogodno za ponavljajuće procese

Kontrolna strategija

Dinamička korekcija

Statistički definisana sekvenca


Zaključak